MENU
Advertisements


Dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog smjestio se Okić. Okićki kraj ili Podokićje bio je u dalekoj prošlosti jedna jedinstvena cjelina koja je obuhvaćala čitavo okićko vlastelinstvo ili imanje koje se prostiralo u trokutu između Zagreba, Samobora i Jastrebarskog. Sjeverozapadnu granicu činilo je sljeme Plešivice, sjevernu rijeka Sava, istočnu niski obronci Vukomeričkih gorica, a južnu Kupa i prikupski potoci i močvare oko Crne Mlake. Okolo su bila druga vlastelinstva, npr. jaskansko, samoborsko (lipovačko), susedgradsko, medvedgradsko, turopoljska općina, ali i druge slobodne, plemenite općine poput draganičke, cvetkovićke, pribićke, krašićke i vjerojatno stankovske. Okićko vlastelinstvo je u srednjem vijeku pripadalo župi, odnosno županiji podgorskoj, "de Podgoria" ili kasnije Prigorje. Naziv Prigorje nastalo je od prisojnog ili južnopoloženog smještaja u odnosu na Plešivicu, a to znači pod gorom ili pri gori. Na jugu je ta županija imala prirodnu, kupsku granicu prema gorskoj i goričkoj župi.

U novije vrijeme se naziv Prigorje pomalo izgubio jer je ovaj kraj pripadao zagrebačkoj županiji koja je, zapravo, bila čitava uglavnom prigorska jer se sterala na obroncima dviju gora: Zagrebačke i Samoborske (s Plešivicom). U kasnijoj, kotarskoj podjeli dijelio se okićki kraj na samoborski i jaskanski kotar, odnosno u novije vrijeme na općinu Samobor i Jastrebarsko, a istočni dio koji je nekada bio u sastavu okićkog vlastelinstva, npr. Stupnik, Horvati i dr. pripadao je općini Novi Zagreb. Granicu samoborskog i jaskanskog dijela Podokićja činila je crta između Klinča Sela i Petkova Brega, zatim Tržića i Drežnika, Purgarije i Podgrađa s tim da su prvoimenovana sela spadala Jastrebarskom, a druga Samoboru.

Tome je odgovarala i župska podjela jer su od davnine postojale dvije župe: Sv. Marija pod Okićem i Sv.Martin pod Okićem koje su do odvajanja župa u Klinča Selu i Rakovu Potoku do novijeg vremena obuhvaćale većinu bivšeg okićkog vlastelinstva (uz Sv. Nedjelju i Samobor). Međutim, crkvena podjela ne odgovara u potpunosti općinskoj. Nas u ovom slučaju poglavito zanima uže okićko područje koje se gotovo uvijek može pregledati s okićke utvrde.
Podokićje se smjestilo jugozapadno od Zagreba i otud je udaljeno cestom 20 do 35 kilometara, odnosno zračnom crtom do 498 m visoke okićke gradine ima dvadesetak kilometara. Danas taj čitav kraj spada u šire gravitacijsko područje grada Zagreba. Za vedrih noći i dana vidi se s Okića Zagreb kao "na dlanu" pa se čak mogu prepoznati i pojedine veće zgrade u njemu.

Najviši dio okićkog kraja čini vrh Plešivice sa 779 m, samostan Sv. Lenarda je na 520, Okić-grad 498, najviši dio sela Klake - Gornji Terihaji 546, a prijelaz, odnosno prijevoj ceste Jastrebarsko - Samobor na Plešivici nalazi se na 580 m nadmorske visine. Južni dio, odnosno jugoistočni dio Plešivice čini, prema mišljenju zemljopisca Dragutina Hirca, Svetomartinsko humlje s Pavučnjakom 202 m i Galgovom 287 m. On u Martinsko humlje ubraja prostor od potoka Molvice do potoka Okićnice, odnosno od Konščice do Rakova Potoka. Za Plešivicu Hirc piše kako se "prema istoku ponosno diže tanka vrhovita grbina okićke Pl(j)ešivice" na kojoj se, osobito pri zalazu sunca, istice nekoliko čunjastih vrhova, a za Okić pak kaže da ima "napadni, vulkanu slični čunj" koji je u početku stoljeća bio 495, a danas, prema novijim mjerenjima, 498 m visine.

Čitav okićki kraj od sjevera, ispod Plešivice, presijecaju brojni potoci i potočići i čine duboke doline, a između njih su rebrasti hrptovi na kojima se. nalaze brojna sela i zaseoci. Potoci su: Molvica, Konščica, Gonjeva, a najveća je i najduža Okićnica u koju se južno od autoceste Zagreb - Karlovac ulijeva Gonjeva. Uz njih su i brojni drugi manji potoci koji nastaju od mnogih manjih i većih izvora na prisojnoj strani Plešivice. Na istočnoj strani Plešivice, u Martinskom humlju, izvire i Lomnica koja s potocima koji dolaze s Vukomeričkih gorica čini rijeku Odru. Okićki kraj je po svom obliku tla veoma sličan zagorskim krajolicima, ili pak prigorskim od Dugog Sela do Zeline.

Prilaz Okiću moguć je iz raznih smjerova, a to je dobro poznato mnogim planinarima koji su ga već pohodili. Za sve ostale kojima se ne pješači put do samog njegovog podnožja, planinarske kuće pod Okićem u selu Klake, vodi iz Samobora preko Kladja, Molvica, Konščice i Klaka, dužine cca 12 km. Može se doći i iz smjera Jastrebarskog preko Plešivice kroz Bukovje Podvrško i Kotare. Ima još dosta smjerova što se tiče cestovnih puteva, a za pješačke puteve su se pobrinuli mnogi planinari koji su označili mnoge puteve i staze planinarskim markacijama. Ako ovaj kraj ipak ne poznajete dovoljno, kliknite ovdje i pogledajte mapu.